Zakon o agencijskom zapošljavanju uvodi jasno vremensko ograničenje agencijskog angažmana: isti zaposleni ne može biti ustupljen istom poslodavcu korisniku duže od 24 meseca u ukupnom trajanju, bez obzira na broj ugovora ili prekide između angažmana.
Zašto postoji limit od 24 meseca?
Vremensko ograničenje štiti radnike od trajnog „zarobljivanja” u statusu agencijskog radnika koji je po prirodi nestabilniji od stalnog zaposlenja. Cilj je sprečiti zloupotrebu agencijskog angažmana kao zamene za zasnivanje stalnog radnog odnosa kod korisnika.
Kako se računa period od 24 meseca?
Zakon propisuje da se u period od 24 meseca uračunavaju svi periodi ustupanja istog zaposlenog istom korisniku — čak i ako između pojedinih angažmana postoje prekidi. Cilj je sprečiti zaobilaženje limita kratkim pauzama između ugovora.
Primer: ako je radnik bio angažovan kod korisnika X 12 meseci, pa napravili pauzu od mesec dana, pa opet 12 meseci — ukupno je to 24 meseca i limit je dostignut.
Izuzeci od pravila od 24 meseca
Zakon predviđa određene izuzetke. Limit od 24 meseca može biti drugačije uređen kolektivnim ugovorom. Pored toga, postoje situacije u kojima je duže ustupanje opravdano: zamena privremeno odsutnog zaposlenog (porodiljsko odsustvo, bolovanje), sezonski poslovi sa jasno definisanim trajanjem, kao i specifični projekti.
Šta se dešava posle 24 meseca?
Nakon isteka 24 meseca, agencija ne sme nastaviti ustupanje istog radnika istom korisniku. Korisnik ima dve opcije:
- Zasnivanje direktnog radnog odnosa sa radnikom — korisnik ga zapošljava direktno
- Angažovanje drugog radnika putem agencije za iste poslove
Obaveze praćenja rokova
Napomena
I agencija i korisnik su odgovorni za praćenje perioda angažmana. Prekoračenje roka od 24 meseca može rezultirati prekršajnom odgovornošću za obe strane, a u nekim slučajevima i obavezom zasnivanja stalnog radnog odnosa.
Za sveobuhvatan pregled svih pravnih aspekata agencijskog zapošljavanja, pogledajte naš kompletan vodič kroz Zakon o agencijskom zapošljavanju.